Reagovanje Borisa Tadića na incident u Čačku tokom proslave Srpske nove godine, kada je pevačica Ana Bekuta gađana grudvama, izazvalo je snažne i podeljene reakcije u javnosti.
Nekadašnji predsednik Srbije oglasio se u sredu na društvenoj mreži „Iks“, jasno osudivši ovaj čin i poručivši da nasilje ne može biti sredstvo političke borbe.
„Ne smenjuje se Vučićeva vlast fizičkim napadom na Anu Bekutu i ne menja se Srbija na bolje tako što jednu ženu gađamo grudvama. Želimo da gradimo pristojnu Srbiju, a gađanje Bekute grudvama je mnogo više izraz nepristojnosti i nasilja, nego bilo kog političkog stava. Ako su građani nezadovoljni time koliko je novca izdvojeno iz budžeta za koncert, pa valjda se onda hrabro organizuje protest protiv onih koji donose odluke o budžetu, umesto da se nedžentlmenski nezadovoljstvo iskazuje fizičkim napadom na Anu Bekutu.
I na kraju, Bekuta nije sinoć pevala na političkom mitingu, već na koncertu. Međutim, bez obzira na to, protivnik sam izražavanja političkog stava fizičkim napadima u bilo kojoj situaciji, pogotovo napadima na žene. I Ana Bekuta nije političar, već iznad svega žena sa izuzetnom karijerom i talentom.
Povodom ovog tužnog incidenta, podsetimo se da je cilj naše borbe izgradnja boljeg i pristojnijeg društva. Podrška ovakvom napadu svakako ne ide u prilog tom cilju. Srbija ima onoliko šanse za bolju budućnost koliko se razlikujemo od onoga protiv čega se borimo“, napisao je Tadić.
Njegova objava izazvala je brojne komentare, a među najzapaženijima bio je odgovor Mirka Poledice, predsednika Sindikata profesionalnih fudbalera Srbije „Nezavisnost“.
Bivši fudbaler, rođen upravo u Čačku, imao je potpuno drugačiji pogled na dešavanja i direktno se obratio Tadiću.
„Borise, narod je besan, velika je kriza u društvu i nije vreme za pesmu. Sela nemaju struju, u bolnici nema za najosnovnije potrebe…. Nije narod gađao Anu već vlast koja je poturila za 40.000 evra. Ona je kolateralna šteta koja je pristala da gura narodu prst u oko“, napisao je Poledica na „Iksu“.
Incident u Čačku tako je prerastao u širu društvenu raspravu – ne samo o granicama protesta i nasilja, već i o tome ko snosi odgovornost u situaciji u kojoj se, između politike, estrade i građanskog nezadovoljstva, našla pevačica koja je nastupala na javnom događaju finansiranom iz budžeta.